Samo provjereno

NEOBIČAN SLUČAJ: MAGARCI ČISTE TURSKI GRAD I SLUŠAJU BEETHOVENA

Tek što se sunce pojavi na obzoru, stado bijelih magaraca počinje svakodnevni posao prikupljanja otpada u srednjovjekovnome turskom gradu Mardinu.

Poslije smjene ih čeka opuštanje uz klasičnu glazbu.

Komunalni radnici vode ih uskim i vijugavim ulicama grada podignutog na stijeni koja se nadvija nad drevnu Mezopotamiju – današnju Siriju, Irak i Iran. Životinje navikle na težak rad nose spremnike za otpad.

Koristimo ih za čišćenje grada već stoljećima. Jedino se oni mogu kretati ovim uskim ulicama – kaže Kadri Toparli, jedan od čistača staroga grada.
U protivnom, bilo bi nemoguće obavljati ovaj posao – dodaje.
Gadar, Čefo i Bozo, odnosno Surovi, Blagi i Blijedi, među četrdesetak su magaraca, ‘općinskih zaposlenika’, koji su imena dobili po svojim osobinama.

Rade kao i mi, osam sati dnevno s pauzom nakon četiri sata rada – kaže.
Navečer, dok se oporavljaju od dugog dana i penjanja po barem 150 stuba, magarci se uz glazbu opuštaju u svojim stajama, gdje o njima brinu veterinari.

Svake večeri im dva sata puštamo klasičnu ili tradicionalnu glazbu – kaže Toparli.
Vidimo da su sretniji kada čuju Beethovena – šali se.

PRAVA ŽIVOTINJA

Na početku 20. stoljeća, kad je u Mardinu živjelo svega 20.000 ljudi, magarci su prenosili pepeo nastao sagorijevanjem u pećima na drva i ugljen.

Samo stari grad danas ima 60.000 stanovnika koji svaki dan proizvedu gotovo deset tona otpada.

Imamo mala vozila koja zovemo ‘taksi za smeće’. Koristimo i njih, ali nisu učinkoviti kao magarci – kaže Abdulkadir Tutasi, načelnik starog grada.
U turskom društvu posljednjih godina raste osjetljivost prema dobrobiti životinja pa se nastoji smanjiti ovisnost o radu magaraca.

Istanbul je u siječnju zabranio konjske zaprege na Prinčevskim otocima, popularnom brdovitom otočju na ulazu u Bospor. Umjesto turističkih kočija koje su vukli konji ondje su uvedena električna vozila. Kako bi se obranile od mogućih kritika, mardinske vlasti surađuju s udrugama za prava životinja u nadgledanju magarećih radnih uvjeta.

Zlatne magareće godine

Kadri Toparli jako se trudi se biti brižan prema svojim magarcima i odnositi se prema njima s poštovanjem.

Oni su veoma pametne životinje. Napamet znaju područja za koja su zaduženi. Često ih uopće ne moramo voditi nazad do staja – kaže Toparli.
Magarce zapošljavaju kad navrše šest godina, a u mirovinu ih šalju kad napune 14 ili 15. Magarcu se pritom na posebnoj svečanosti daje tanjur lubenice. Torta se, naime, smatra suviše nezdravom. Svoje zlatne godine magarci provode u lokalnom skloništu za životinje i uživaju u zasluženom odmoru.

Grad Mardin poslužio je kao primjer još nekim europskim gradovima, naročito u Francuskoj i Italiji, gdje su magarce koristili za komunalne usluge u zonama do kojih automobili teško dopiru.

Osim toga, magarci ne zagađuju okoliš – kaže Tutasi.

Hayat

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com